Biljni čajevi, koje mnogi ljudi s problemima s težinom koriste za mršavljenje, mogu učiniti više štete nego koristi. Specijalist kirurgije debljine izv. prof. dr. Halil Coşkun je rekao: "Iako se smatra da čajevi imaju iscrpljujući učinak, biljni čajevi ne pomažu u mršavljenju", te objasnio kako se biljni čajevi trebaju koristiti i u kojim situacijama mogu negativno utjecati na zdravlje:
“Za pripremu biljnih čajeva treba dati prednost cvjetnim dijelovima biljaka. Dijelove cvijeta treba uliti tako da ih držite u kipućoj vodi 10 minuta. Treba ga piti svježeg. Nakon skuhanja biljnog čaja, ne smije se zagrijavati više puta tijekom dana. Čajevi koje ljudi mogu preferirati tijekom dana su biljni čajevi poput lipe, zelenog čaja i komorača. Konzumaciju ovih čajeva treba ograničiti na 1 ili 2 šalice tijekom dana. Međutim, ono što se ne smije zaboraviti je sljedeće: svaka biljka ima mnogo endemskih i prirodnih oblika. Svaki ima drugačiju funkciju. Činjenica da su biljke prirodne i organske ne znači da su izuzetno zdrave za nas.
Neki biljni čajevi mogu imati toksično djelovanje, a ljudi se mogu otrovati biljnim čajevima. Neki od njih mogu uzrokovati zatajenje bubrega stvarajući toksični učinak na bubrege ljudi koji ga koriste, posebice stvarajući ozbiljno opterećenje na bubrezima. Osim toga, može uzrokovati crijevnu lijenost pokazujući negativne učinke na probavni sustav. Od biljnih čajeva trebaju se kloniti osobito bubrežni, jetreni, srčani bolesnici i osobe koje imaju neku drugu kroničnu bolest i uzimaju lijekove.
TREBA SE KORISTITI UZ PREPORUKU STRUČNJAKA
Izv. prof. dr. Halil Coşkun je rekao sljedeće o tome na što ljudi koji će koristiti biljni čaj trebaju obratiti pažnju pri kupnji proizvoda:
“Budući da se prikupljanje, skladištenje, vrijeme čekanja i uvjeti biljaka ne obavljaju ispravno, ne preporučujemo konzumaciju biljnih čajeva od biljnih čajeva pronalaženjem formule na internetu. Informacije o sadržaju oblika čajeva koji se nenadzirano prodaju na tržnicama treba ispitati i konzumirati uz savjet stručnjaka. ”
Ističući da u liječenju pretilosti ne postoje čudotvorne metode, dr. Coşkun je rekao: “Nažalost, mnogi ljudi mogu isprobati bilo koju metodu koju čuju kako bi učinkovito smršavili i održali je u vrlo kratkom vremenu. Kada je to slučaj, mnogi biljni proizvodi čiji je ljekoviti sadržaj nepoznat prodaju se uz ova obećanja. Korištenje takvih proizvoda može stvoriti neugodnosti. Biljke i lijekovi ponekad mogu nanijeti veliku štetu ljudskom tijelu umjesto koristi. Kako bismo smršavili i bili zdravi, ne gubimo zdravlje korištenjem neprikladnih proizvoda!” On je dao sljedeće prijedloge za one koji žele smršaviti:
“DA BI SE ODLUČILA ZA KIRURGJU PRETILNOSTI, OSOBA MORA IMATI TAJ PROBLEM TRI GODINE”
“Problem s težinom i pretilost danas su jedan od najvažnijih problema cijelog svijeta. Osobito u posljednjih 20 godina, nagli porast proizvodnje i potrošnje prerađene slatke hrane jedan je od najvažnijih razloga za ovakvo stanje. Osim toga, takvoj situaciji pridonosi i sjedilački način života koji nastaje uvođenjem tehnologije u razvoju poput interneta i pametnih telefona.
Prije svega, trebamo znati da su prevencija pretilosti i liječenje pretilosti različita pojma. Prevenciju pretilosti treba osigurati formiranjem odgoja i pravila zdrave prehrane u obitelji u djetinjstvu. S druge strane, kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilosti, ono što je potrebno učiniti je liječiti ih. U tom slučaju proces koji uključuje dijetu, tjelovježbu, liječenje lijekovima i opcije kirurškog liječenja dolazi do izražaja prema vrijednosti težine osobe.
Gotovo svaki pojedinac isprobava alternativu do kirurškog liječenja jer doživljava debljanje. Većina ih je uspješna, ali se često susreće s vraćanjem kilograma. Ovdje dolazi u obzir kirurško liječenje. Da bi osoba bila razmatrana za barijatrijsku kirurgiju, mora imati problema s pretilošću najmanje tri godine i indeks tjelesne mase iznad 35 kg/m2.
Glavni uspjeh u liječenju pretilosti je potreba za analizom od strane iskusnog tima nutricionista, endokrinologa, psihijatara/psihologa i barijatrijskih kirurga, te praćenjem preporukama odgovarajućeg liječenja.”
