Povišenje dijafragme, što je rijetko stanje kod odraslih, može s vremenom uzrokovati otežano disanje i tahikardiju tijekom hodanja i napora. Stručnjaci ističu da se dijagnoza uglavnom postavlja slučajno te ističu da je elevacija dijafragme bolest koja se mora liječiti. Pružajući informacije o ovoj temi, specijalist torakalne kirurgije izv. prof. dr. Özkan Demirhan je rekao: “Dijafragma je jedan od naših najvažnijih respiratornih mišića i naziv je dao plosnatu široku mišićnu strukturu koja odvaja trbušnu šupljinu od prsne šupljine. Visina dijafragme (Evantracija) je trajna elevacija cijelog ili dijela mišića dijafragme, pod uvjetom da dijelovi na koje je pričvršćen za rebra i veze organa nisu oštećeni. Ovo je rijetko stanje kod odraslih. Dijafragma se može pojaviti nakon primarne ili stečene ozljede freničnog živca. Iako se ova anomalija obično vidi u lijevoj dijafragmi, karakterizira je značajno smanjenje gustoće mišićnih vlakana u dijafragmi. S druge strane, u slučaju srednjeg udara u dijafragmi, čak i ako je funkcija mišića malo oslabljena, gustoća mišića ostaje blizu normalnih granica. Paraliza dijafragme obično nastaje zbog oštećenja freničnog živca (živca koji stimulira dijafragmu). Međutim, povišenje dijafragme često se javlja kao čista degenerativna bolest mišića bez ikakvih neuralnih oštećenja. Iako su uzroci elevacije dijafragme i paralize dijafragme različiti, oni obično uzrokuju isti radiološki izgled i ista klinička stanja. Visina dijafragme je češća u muškoj populaciji.
U uznapredovalim slučajevima pacijenti će možda morati spavati u sjedećem položaju.
Osvrćući se na simptome uzrokovane visinom dijafragme, Demirhan je rekao: “Otežano disanje glavni je simptom kod pacijenata s visokom dijafragmom ili paralizom dijafragme. U bolesnika s elevacijom ili paralizom dijafragme, funkcija dijafragme je smanjena ili izgubljena zbog nepokretnosti. Stoga, zbog neprilagođenosti stijenke pluća i prsnog koša dolazi do značajnih promjena u disanju ili je disanje poremećeno. To je među čimbenicima koji povećavaju osjećaj nedostatka zraka. U nekih bolesnika može se primijetiti smanjenje kisika u krvi, što se naziva hipoksemija. Ako se refleksna hiperventilacija koja se razvija kako bi se ispravila hipoksemija, odnosno normalan ulaz-izlaz zraka potreban za održavanje normalne razine plinova u krvi, pojavi iznad normalne razine, to uzrokuje respiratornu alkalozu. Za razliku od normalnih ljudi, neki pacijenti mogu doživjeti teške respiratorne smetnje, jer će pomicanje trbušnih organa prema prsnom košu u ležećem položaju dovesti do daljnjeg smanjenja volumena pluća. Osobito u bolesnika s elevacijom lijeve hemidijafragme mogu se razviti simptomi kao što su bol u trbuhu, nadutost, žgaravica, povraćanje, podrigivanje, mučnina, zatvor i gubitak težine. Ove tegobe se karakteristično pogoršavaju promjenama položaja. U pregledu bolesnika s umjerenom i uznapredovalom eventracijom može se uočiti kolaps u donjem dijelu rebra na zahvaćenoj strani i punoća u trbuhu. Teška i progresivna dispneja kod savijanja ili ležanja najvažniji je razlog za dijagnosticiranje elevacije dijafragme. Pacijenti na kraju moraju raditi u uspravnom položaju i spavati u sjedećem položaju.
Osvrćući se na zahtjeve i metode liječenja u fazi dijagnostike visine dijafragme, izv. prof. dr. Özkan Demirhan, „Većina odraslih pacijenata s povišenom dijafragmom ili paralizom nema nikakvih pritužbi. Povišenje dijafragme obično se slučajno otkrije na RTG snimci prsnog koša. Ako postoji bilo koje drugo patološko stanje s tomografijom, ono je isključeno. Pokret dijafragme može se uočiti ultrazvukom. Važno je dokazati da je dispneja ili ortopneja posljedica povišenja dijafragme ili paralize. Stoga je potrebno izvršiti pomnu anamnezu i fizikalni pregled kako bi se procijenilo trajanje i napredovanje dispneje i ortopneje, te kako bi se isključili drugi potencijalni uzroci dispneje (morbidna pretilost, bolest pluća, kongestivno zatajenje srca, itd.). Ostale uzroke treba isključiti. Dok su se u prošlosti tretmani koristili otvorenim metodama, tehnike plikacije dijafragme razvijene su minimalno invazivnim, transtorakalnim i transabdominalnim metodama. Nakon što se dijafragma dovede u normalan položaj, pritisak u plućima nestaje i povećava se kapacitet napora. Dijafragmalni pejsing (DPS) koristi se u bolesnika s kvadriplegikom s bilateralnom paralizom dijafragme, ali je izvan naše teme.
Fatma Taniş, majka dvoje djece, 34 godine, kojoj je dijagnosticirana visina dijafragme, govorila je o svom procesu. Taniş je rekao: “Pripremao sam se za transplantaciju koštane srži zbog AML-a. Međutim, dijafragma je podignuta nakon simptoma kao što su iznenadna slabost i otežano disanje uz napor. Moji liječnici su rekli da nije moguće da me se na ovaj način transplantira. Nedavno su me moj učitelj Özkan Demirhan i njegov tim odveli na operaciju kako bih riješio moju tegobu zbog visine dijafragme. Moja kratkoća daha nakon operacije značajno se popravila. "Moji liječnici su rekli da sam sada spreman za transplantaciju", rekao je.
Demirhan, koji je dao informacije o kirurškoj metodi primijenjenoj na pacijentu, rekao je: “Izravnali smo dijafragmu i olakšali pluća operacijom “Plikacija dijafragme”, koju smo izveli malim rezovima koristeći tehnike zatvorene operacije. Naš mladi pacijent, čija su se pluća normalizirala, a otežano disanje, sada je spreman za transplantaciju.
