Krajnji proizvod sustava metabolizma proteina je urea. Urea čini većinu dušičnih spojeva koji se nalaze u urinu. Glavna fiziološka sinteza uree, odnosno organa u kojem se proizvodi, je jetra. Otpadne tvari stvorene u jetri bubrezi filtriraju i izlučuju iz tijela mokraćom. Ako se proces filtracije uree ne odvija u dovoljnoj mjeri, povećava se količina uree dostupne u krvi. Povećana urea uzrokuje toksične učinke u tijelu.
Što je urea?
Proteini uzeti s hranom probavljaju se u tankom crijevu i želucu. Protein koji dospijeva u jetru kroz krv razgrađuje se u ovom organu i pretvara u amonijak (NH3) ili otpadni materijal.
Dobiveni amonijak se pretvara u ureu, koja je manje štetna od amonijaka. Nakon jetre, urea se isporučuje u krv. Urea koja dospijeva u bubrege kroz krv se filtrira u bubrezima i izlučuje mokraćom. Bubreg, koji ne obavlja dobro svoju dužnost, uzrokuje stvaranje nakupina uree, koje imaju toksični učinak u tijelu.
Koja bi trebala biti vrijednost uree u krvi?
U normalnim uvjetima, manje od 50 grama uree bi trebalo biti prisutno u 100 mililitara krvi. U laboratorijskim vrijednostima testova, urea je između 10-40 mg/dL, a dušik uree u krvi (BUN) je između 5-20 mg/dL. Vrijednost uree ispod ovih brojki ukazuje na to da tijelo nije uništilo potrebne proteine ili da je protein uzet nepotpuno.
Koji su simptomi visoke i niske razine ureje?
Urea, koja nastaje razgradnjom proteinskih tvari u organu jetre, ne može se izlučiti iz tijela putem bubrega, što rezultira povećanjem razine uree. Visoke vrijednosti uree mogu biti simptom mnogih bolesti.
Najkraći odgovor na pitanje što je urea u krvnim vrijednostima, koje stalno postavljaju bolesnici, jest otpadni materijal koji nastaje kao posljedica probave bjelančevina. Test uree naziva se i BUN test. BUN testovi se provode u obliku ispitivanja krvi uzete iz krvne žile. Po tom se broju razumije da li bubrezi i jetra ispravno obavljaju svoje funkcije.
Niska razina uree u krvi, iako neuobičajeno stanje, nastaje kao posljedica neadekvatne i nepravilne prehrane. Može se javiti uz malu konzumaciju proteinske hrane i visoku konzumaciju hrane s ugljikohidratima.
