Za ekologiju je važan životni okoliš živih bića i njihov odnos s drugim živim bićima. Drugi naziv za ekologiju, koji se bavi temom zajedničkom svim živim bićima, je ekologija.
Ekosustav, koji ima vrlo složenu i sustavnu strukturu, proučava ekološka znanost. Sva živa bića koja nastavljaju svoje postojanje u ekosustavu nazivaju se organizmi. Ekološka znanost nastavlja svoja istraživanja svih živih bića.
Što je ekologija?
Ekologija je znanost koja istražuje odnose živih bića u prirodi međusobno i s okolišem. Ekologija surađuje s mnogim znanostima zbog odnosa koje tisuće različitih živih vrsta uspostavljaju međusobno i sa svojim okolišem.
Ekosustav je uspio preživjeti do danas bez ikakvog pogoršanja od postojanja života na zemlji. Iako svako živo biće u ekosustavu ima svoju dužnost, ono ispunjava tu dužnost. Izuzetno je važno ispunjavati dužnosti živih bića u ekosustavu u smislu nastavka života u svijetu.
Ekologija je podgrana biologije i posebno se bavi biljkama i životinjama. Iako se biljke i životinje razmatraju odvojeno, ne postoji potpuna razlika jer žive zajedno.
Istražuju se područja u kojima bi živa bića trebala živjeti i otkrivaju se štete prirode uzrokovane zagađenjem okoliša. Onečišćenje okoliša ne samo da stvara lošu sliku, već i oštećuje ekološke strukture biljaka i životinja.
Kratki opis ekologije u biologiji
Ekologija je jedna od podgrana biologije koja proučava kako živa bića utječu na okoliš u kojem žive. Riječ ekologija, koja dolazi iz grčkog, znači dom. Iako postoji mnogo razloga za narušavanje ekološke ravnoteže, glavni razlog je ljudski.
Nuklearni otpad pokazuje svoje učinke u samoobnavljajućem ekosustavu dugi niz godina, uzrokujući propadanje ekosustava. Istrebljenje nekih vrsta moguće je ako se naruši ekološka ravnoteža.
Ekologija, koja se može definirati i kao prirodna ravnoteža, grana je znanosti čija je važnost posljednjih godina sve veća. Ponovno korištenje otpada recikliranjem, kontrola ispuštenih plinova u atmosferu i planirano djelovanje u izgradnji osiguravaju zaštitu ekološke ravnoteže. Pogrešno je ekologiju doživljavati kao netaknutu divljinu, bogato raznolike šume i prirodne krajolike.