Što je samopouzdanje?
Unutarnja značajka koja nije urođena već se počinje razvijati rođenjem; samopouzdanje, koje mogu definirati kao mišljenje sebe o sebi; Neophodan je za održavanje dobrog, sretnog i uravnoteženog života. Koncept sebstva o kojem ovdje govorim je; to je samostruktura osobe, njezino duhovno vrednovanje sebe, ukratko, njegovo biće.
Provesti dobre, sretne, uravnotežene i vrijedne dane u svačijem životu; Želi da ovaj život ne živi uzalud. Mnogi se ljudi žale da imaju talenta, da zapravo imaju puno toga za postići, ali se brinu zbog neuspjeha i nemaju hrabrosti. Ovdje se susrećemo s onim što nazivamo samopouzdanjem. Osoba koja nije dovoljno samouvjerena kaže da radije pokušava, čak i ako pokušava, nikako ne pokušava zbog tjeskobe neuspjeha. To osigurava da nikada ne otkrije svoje talente.
Kako steći samopouzdanje?
Osoba koja ne može dovoljno vjerovati sebi, ima poteškoća ne samo u poslu nego iu odnosima s ljudima. Npr. Ne može se obraniti od nadređenih na poslu, roditelja ili starijih u obitelji, ponekad supruge, rodbine, prijatelja u društvenom okruženju. Briga da će biti osuđen, pogrešno shvaćen ili neshvaćen, misao da se ne može izraziti sprječava ga da se izrazi onakvim kakav jest. U ovom slučaju, osoba će sve učiniti vrlo dobro i savršeno kako bi se mogla pokazati protiv drugih, zbog čega od sebe očekuje visoke standarde. Ili nastavlja svoj život skrivajući se uopće ne glumeći. Međutim, njegovi samozatajni govori se nastavljaju.
Nepovjerena osoba; Kada se suoči s problemima, osjeća se bespomoćno kada ne zna što bi, a osjeća se nemoćno i nesposobno jer vjeruje da ne može uspjeti ili prevladati. Kada želi započeti vezu, misli da kada želi nekome dati ponudu, neće mu biti uzvraćeno, jer vjeruje da će biti odbijen, nije draga osoba, nije cijenjena osoba. Često nesposoban, ne pokazuje asertivnost jer nije netko tko može utjecati na druge. A budući da se osjeća slabim i ranjivim, nema hrabrosti pokušati.
Do sada smo razgovarali o tome kako se nesigurna osoba osjeća i kroz što prolazi, a zatim o tome što ti ljudi mogu učiniti kako bi stekli samopouzdanje i djelovali samouvjereno.
Primijetite što osjećate, što mislite!
Prije svega, važno je shvatiti što osoba osjeća i misli. Što on vidi kao najproblematičnije? Npr. Smatra da zapravo može biti talentiraniji u poslovnom životu, da može pokazati svoje talente i imati bolju karijeru, ali misli da to ne može pokazati jer se ne može izraziti. Ovdje vidimo da osoba ima mnogo negativnih misli i uvjerenja o sebi. Prvo što treba učiniti jest procijeniti sebe objektivno, kako bi se odgovori na pitanja tko sam i kolike su moje sposobnosti analizirali na realan način.
Isto mogu reći i za samopouzdanje. Nedostatak samopouzdanja možda nije slučaj, povezan je i s osjećajem neadekvatnosti, bezvrijednosti i neuspješnosti u odnosu na druge jer se osoba ne može objektivno procijeniti. Nitko nije superioran drugome. Naravno, uvijek može postojati netko tko je pametniji, pametniji, društveniji, praktičniji, više orijentiran na rješenja. Međutim, to ne znači da su ostali neadekvatni.
Svatko je vrijedan u svom unutarnjem svijetu, bivajući i drugačiji je od drugih. Uz sve ovo želim reći; nužnost je da svatko prihvati sebe onakvim kakav jest, svojim postojanjem. Tek tada počinje koristiti svoje postojeće značajke i ispravljati svoje nedostatke, ako ih ima. Tako se u osobi počinje razvijati samopouzdanje.
Osoba čije se samopouzdanje razvija i koja se osjeća vrijednom također postiže radost življenja. Jer osoba koja je u miru sama sa sobom i koja voli sebe uspostavit će pozitivnije odnose s drugima. U ovom slučaju, to će pridonijeti činjenici da život nije nužnost i postane ugodan čin.
