38-godišnji krunica Ali Dağ objasnio je iznenađujuće prednosti kamenja molitvenih perli koje je prodao na jednom povijesnom mjestu za ljudsko zdravlje i rekao: “Moja glavna profesija je elektronika. Vratili smo se djedovom zanimanju. Imamo mnogo vrsta krunica. Naša najpopularnija krunica je kaplja jantara. Ove jantarne molitvene perle prodaju se na bazi grama. Najviše se koristi u farmaceutskoj industriji. Ima protuupalna svojstva. U davna vremena oni koji su imali glavobolju ili gušu koristili su je kao ogrlicu. Imamo oklop kornjače, koji zovemo karatta caretta. Na ovoj krunici od oklopa kornjače nalazi se 7500 šiljastih kamenčića. Najskuplja krunica u našoj trgovini je jantarna krunica iz osmanskog perioda. Kada ih uzmete u ruke, osjećaj koji vam pruža vrijedan je svega.” "Krunica je poput strasti prema automobilima", rekao je Dağ. Kada pacijent s krunicom uzme ovu krunicu u ruku, dolazi do osjećaja olakšanja.”
Smanjuje pijanstvo
Naznačujući da je kamen Amotis, također nazvan ljubičasti rubin, bio poznat kao kamen koji smanjuje pijanstvo u davna vremena, Dağ je rekao: “Imamo kamenu krunicu Amotis, koju zovemo ljubičasti rubin. U davna vremena poznata je kao krunica koja smanjuje pijanstvo. Njihove prednosti su znanstveno dokazane. Imamo krunicu od kamena tigrovog oka. Ova krunica također ima kamen koji ima značajku smanjenja migrenskih glavobolja.”
Bakterije za čišćenje pri ruci
Rekavši da je najpopularnija krunica kuka, te da ova krunica napravljena od tinte uništava bakterije na ruci, Dağ je objasnio prednosti krunice na sljedeći način: „Još jedna najpoželjnija krunica je kuka. Njegova sirovina je divlja jezgra poput kokosa. To je krunica koju su koristili liječnici tijekom osmanskog razdoblja. Značajka ove krunice je da je svijetle boje kada se prvi put uzme. Korištenjem postaje tamnosmeđa. Uništava bakterije na ruci i znoj na ruci. Tijekom osmanskog razdoblja u pojedinim dijelovima palače ne bi prihvatili nikoga bez ove krunice. Sigurno su imali ovu krunicu u rukama. Ova krunica je jedna od naših najtraženijih krunica. To je potpuno oslobađanje od stresa. To je vrlo čvrsta krunica.”
Adil Dağ, koji je izjavio da su osmanski veliki veziri i bogati ljudi u Egiptu dali izgraditi sarkofag od ružinog drveta, rekao je: “Imamo krunicu koja se zove ružino drvo. To je drvo koje su koristili veliki veziri tijekom osmanskog razdoblja. U doba Egipćana, to je drvo na kojem su umrli bogati ljudi pravili sarkofag. Kada ovu krunicu uzmemo u dlan i protrljamo, ispušta jako sladak miris. Nakon određenog vremena i širi vlastiti miris i počinje širiti miris kože osobe koja ga koristi.
Objašnjavajući da mu je krunica napravljena od drveta ouda bila najdraža i da je Poslanik dao sagraditi svoj lijes, Adil Dağ je rekao: „Munica koja mi se trenutno najviše sviđa je krunica od drveta ouda. Ova krunica je drvo na kojem je Poslanik napravio svoj lijes. Naš Poslanik je volio njegov miris. Imali smo pokojnog učitelja Hasana u Gaziantepu. Moj otac je želio da svaki put kad krene na hodočašće osjeti miris žuči.”
Žene preferiraju jantar
Navodeći da žene više vole jantar kao ogrlicu, koja pomaže u radu štitnjače i sprječava gušavost, krunica Adil Dağ je rekao: “Imamo jantarne ogrlice. Žene to najviše zanima. Koriste ga kod bolesti gušavosti. To je kamen koji pomaže u radu štitnjače”, rekao je i dodao da je kamen koji se zove borovo guma pastirski dar jantar. Dağ je govorio kako slijedi: „Osobitost ovoga je fosilizirani oblik borove gume koja je ostala pod zemljom milijunima godina. Možda znate u stara vremena. Dar koji zovu guma borovog pastirskog dara je jantar. Pastirov dar je čaša mlijeka. Guma bora također je jantarna, odnosno dar. Jedna je od najčešće korištenih krunica. Kada ga držite lijevom rukom, ispušta struju u tijelu. To je kamen koji daje olakšanje srcu, očima i mozgu.”
Rekavši: "Krunica nije materijal koji se koristi za rukovanje", i izrazivši da uz krunicu treba pjevati zikr, Dağ je rekao: "Ime lijepog treba lijepo obilježiti." Adil Dağ je rekao: "Kada uzmemo krunicu u ruke, kada kažemo 'La ilahe illallah', kada kažemo 'Subhanallah', to je korisno za ljudsko tijelo i ljudski duh", rekao je: "Ima nekih ljudi koji uzimaju krunicu u ruke i tresu je. Misle da ima nečega u drmanju. Jedan od naših pokojnih učitelja imao je izreku; Govorio je: 'Ime lijepe treba spominjati s ljepotom'. Krunica je instrument zikra. Sada pjevate jedno po jedno ime Uzvišenog Allaha. Allahova imena su već lijepa. Bolje je obilježiti najljepša imena s najljepšim imenima.”
Adil Dağ, majstor krunice, izjavio je da se nošenje krunice u posljednje vrijeme doživljava kao crvendać i rekao: „Sada u naše vrijeme, oni uzimaju krunicu u svoje ruke; tresu se. Ovo nije istina. Osoba koja nosi krunicu barem pjeva Allahovo ime. To nije krunica. Osoba koja ima krunicu u ruci mora imati malo vjere u srcu. Imali smo umjetnika iz Ankare. “Ljuljam svoj život krunicom.” Tako da sam malo protiv te pjesme”, rekao je.
Kultura krunice u Osmanskom Carstvu
Navodeći da je kultura krunice u osmanskoj državi počela od djetinjstva, Adil Dağ je rekao: „U osmansko doba su krunicu dijelili osmogodišnjem dječaku do njegove 80. godine. Drugim riječima, onaj tko kaže ovo 'krunica je djelo krunice' ili je to rekao jer nije znao, ili je to izmišljena stvar. Nositi krunicu nije para. Mislim da je to potpuna vrlina. To je muški posao. Kao što žena ima ogrlicu i narukvicu, tako je i muška krunica.”
