Škripanje i stiskanje zuba uzrokovano aktivnošću žvakaćih mišića tijekom dana ili samo noću znanstveno se definira kao bruksizam. Kontinuirani kontakt između zuba kao rezultat kontrakcije žvakaćih mišića naziva se "stiskanje zuba", dok se ritmički nastavak procesa žvakanja bez uzimanja bilo kakve tvari u oralnu sredinu naziva "škrgutanje zubima". Ortodont i stomatolog dr. Hakan Dönmez naveo je da se bruksizam javlja u 8-10% društva i 8-38% djece, te je u tom smislu vrlo važna rana dijagnoza i liječenje.
Liječenje bruksizma; Dönmez je naglasio da bi to trebali raditi stomatolozi koji su specijalisti za bolesti čeljusnih zglobova i stručnjaci za bolove u glavi i vratu. Pretpostavlja se da je incidencija bruksizma u osoba s bolešću temporomandibularnog zgloba između 26% i 66%.
Čimbenici koji uzrokuju bruksizam;
1) Morfološki čimbenici
Anatomski poremećaji u maksilofacijalnoj regiji, nepravilno poravnati zubi, nekompatibilni zubi u suprotnoj čeljusti i nepravilni stomatološki tretmani
2) Psihosocijalni čimbenici
Anksioznost, stres ili napetost, potisnuta ljutnja ili razdražljivost, agresivan ili hiperaktivan tip osobnosti
3) Neurološki čimbenici
Kao posljedica trauma mozga i nekih neuroloških bolesti
4) Patofiziološki čimbenici
Bruksizam se može pojaviti zbog napetosti tijekom spavanja ili tijekom naglog popuštanja sna. Učestalost bruksizma je povećana u osoba sa sindromom apneje u snu i kao posljedica poremećaja spavanja.
5) Poremećaji središnjeg živčanog sustava
To je komplikacija Huntingtonove ili Parkinsonove bolesti.
6) Nuspojave lijekova
Poremećaji koji su posljedica traume mogu nastati zbog pušenja i ovisnosti o alkoholu.
7) Sistemski uzroci
Crijevni paraziti, nutritivni nedostaci, alergije i endokrine bolesti mogu uzrokovati bruksizam.
Liječenje bruksizma
Glavni čimbenik koji usmjerava ispravno liječenje je ispravna dijagnoza. Točnu dijagnozu postavlja anamneza (anamneza) bolesnika i točna analiza kliničkih nalaza. U slučajevima kada su potrebne dodatne informacije, dodaju se slikovni i laboratorijski nalazi te se nakon prikupljanja podataka izrađuje planiranje liječenja.
Pristupi liječenju bruksizma koji se danas primjenjuju skupljeni su u 3 glavne skupine;
1) Orijentiran na osobnost
2) Farmakološki pristup
3) Okluzalni pristupi (okluzalno balansiranje, ortodontski tretman, okluzalna rehabilitacija)
1) Pristupi liječenju orijentirani na osobnost
a) Biofeedback terapija
Cilj je da se sustavom, koji je oštećen, ali nije izgubio funkcije, može uspješnije upravljati od strane osobe. Važna je suradnja pacijenata. Pruža svijest o funkcijama koje se obično događaju nehotice i daje pojedincima mogućnost kontrole svojih mišića.
b) Tehnika prevencije navika
Pacijent se uči nekim vježbama. Uspješni rezultati vježbi ovise o tome da li pojedinci nastavljaju podučavane vježbe dulje vrijeme.
c) Psihijatrijsko liječenje
Pristup psihijatrijskom liječenju treba uzeti u obzir samo kada se sumnja na psihičke razloge koji će povećati problem škrgutanja zubima, a pacijenta treba uputiti psihijatru radi otklanjanja psihičkih uzroka, a ne radi liječenja bruksizma.
d) Hipnoza
Raspravlja se o njegovoj znanstvenosti i nužnosti.
Također se mogu primijeniti tehnike poput osvještavanja navika meditacije, kontrole prekomjernih kemijskih stimulansa (kofein, nikotin itd.) i poremećaja spavanja te promjena navika.
2) Farmakološko liječenje
Postoje slučajevi u kojima su korištenje mišićnih relaksansa i njegov rezultat bili uspješni.
Botulinski toksin (botoks) se također daje intramuskularnom (intramuskularnom) injekcijom. Međutim, ovaj pristup ne rješava radikalno problem i koristi se za palijativno liječenje paralize mišića.
3) Okluzalni (površinski) pristupi
a) Okluzijske kompenzacije
Okluzalno balansiranje podrazumijeva trajne promjene okluzalnog oblika zuba kako bi se rasporedila opterećenja između gornjih i donjih kontakta zuba. To je nepovratan pristup liječenju koji se primjenjuje kako bi se povećala udobnost, zdravlje i estetika zuba i čeljusti. Treba ga primjenjivati vrlo pažljivo i ograničeno.
b) Ortodontsko liječenje
U slučaju malokluzije radi se o korekciji okluzije ortodontskim tretmanom.
c) Primjena okluzijskih aparata
Koristi se više od drugih metoda. Okluzijski aparati definirani su kao "pokretne umjetne okluzalne površine" koje se primjenjuju za liječenje temporomandibularnih poremećaja ili zaštitu zuba od abrazije. Prijavljeno je da se u Sjedinjenim Državama godišnje napravi 3,6 milijuna "noćnih stražara" kako bi se spriječila šteta od bruksizma. Okluzalni aparati se u raznim publikacijama nazivaju "flat plane", "mišićni relaksant", "noćni čuvar" ili "ortodontski aparat".
Svrhe korištenja okluzalnih aparata u bruksizmu:
i) Za smanjenje ili sprječavanje oštećenja do kojih može doći zbog habanja (trošenja zuba),
ii) smanjenje aktivnosti žvakaćih mišića (temporalnih i žvakaćih mišića),
iii) kako bi se osigurala simetrija bilateralne mišićne aktivnosti,
iv) za stvaranje normalizacije u obrascima mišićne kontrakcije,
v) osvijestiti pacijente o svojim navikama,
vi) Minimizirati trajanje parafunkcionalnog kontakta zuba.
Prije primjene aparata pojedince treba informirati da okluzijski aparati nisu namijenjeni liječenju bruksizma, već usporavanju ili sprječavanju napredovanja problema koji se mogu pojaviti u žvakaćem sustavu.
Bruksizam kod djece je obično fiziološki, odnosno bezopasan. Često, ako dođe do ranog kontakta u nekim zubima, sustav za žvakanje pokušava stvoriti funkcionalniju strukturu zuba erodirajući je. Stoga liječenje obično nije potrebno. Okluzijski aparati od mekog i/ili tvrdog akrilnog materijala mogu se koristiti u djece s aktivnim bruksizmom u veličinama koje je potrebno liječiti. U istraživanju provedenom u dobnoj skupini 3-5 godina, navedeno je da se trošenje zuba nastavlja povećavati kod djece koja ne koriste intraoralne aparate, a da trošenje zubi prestaje kod djece koja koriste aparate. Budući da uređaji koji se koriste kod djece mogu utjecati na razvoj, potrebno ih je često provjeravati i paziti da vrijeme uporabe bude što kraće. Nakon 2-3 mjeseca korištenja treba provjeriti je li se aktivni bruksizam smanjio i prestati s korištenjem aparata. Ako bruksizam i dalje uzrokuje probleme kod djece kod kojih se razvoj ubrzano nastavlja, treba promijeniti aparat i ne dopustiti da se razvoj čeljusti uspori ili zaustavi.
d) Tretman trošenja
Važno je precizno odrediti kako se događaj dogodio u pristupu liječenju slučajeva u kojima je utvrđeno da je uzrok trošenja zubi aktivno trošenje. Manje okluzijske promjene mogu se primijeniti u slučajevima kada se može ograničiti opterećenje koje se prenosi na zube u područjima gdje trošenje nije uznapredovalo. Fiksne nadoknade mogu se razmotriti za očuvanje zuba kod pacijenata s uznapredovalom istrošenošću, osobito u slučajevima kada je vertikalna dimenzija smanjena i osjetljivost zuba je izrazito neugodna.
