Mnogi ljudi koji se stalno osjećaju nesretni i depresivni nisu svjesni da možda imaju 'distimiju'! Psihologinja austrijske bolnice Sen Jorj Sinem Gül Şahin dala je informacije o blagoj i kroničnoj depresiji i distimiji.
Distimija je blago, trajno depresivno raspoloženje.
Činjenica da se ne javlja samo u određenim razdobljima, već dugo traje i nastavlja se na podmukao način, a ne teškim napadima, čimbenici su koji otežavaju dijagnosticiranje ove bolesti. Zbog ove značajke, simptomi distimije često se pogrešno shvaćaju kao osobine osobnosti pojedinca.
Dok promjene spavanja, apetita i tjelesne težine uočene kod osoba s velikom depresijom nisu izražene kod distimične depresije, simptomi kao što su neuživanje u životu, gubitak interesa, osjećaj neadekvatnosti i krivnje, pretjerana ljutnja, otuđenost od ljudi, nisko samopoštovanje, beznađe a vidi se i nemogućnost koncentriranja na posao..
Uz depresivne simptome kod djece mogu se javiti razdražljivost, neki poremećaji u ponašanju i poteškoće u socijalnim vještinama.
Da bi se moglo reći da osoba ima distimični poremećaj, ovi simptomi moraju biti prisutni 2 godine u odraslih i najmanje godinu dana u djece i adolescenata. Čak i ako postoje razdoblja u kojima nema simptoma, ne traju više od 2 mjeseca, depresivni proces ponovno prolazi. Činjenica da osoba nije imala tešku depresiju (vrstu teške depresije s vrlo jasnim simptomima) tijekom ovog dvogodišnjeg razdoblja nužan je kriterij da možemo reći da ta osoba ima distimični poremećaj. Osoba može imati veliku depresiju prije i poslije, ali ako ima tako tešku depresiju unutar dvije godine, ne možemo reći da osoba ima distimični poremećaj, fokusiramo se na drugu vrstu depresije. Jer, kao što smo već spomenuli, najvažnija odlika distimije je da je blaga, podmukla i dugotrajna.
Distimija se dijeli na ranu i kasnu. Ako je počela prije 21. godine, nazivamo je distimijom ranog početka, a ako je počela nakon 21. godine nazivamo je kasnom distimijom. Istraživanja su pokazala da su ozbiljnost simptoma, sklonost korištenju supstanci i poremećaji u životu osobe veći u ranoj distimiji nego u kasnoj. Osim toga, češća je prisutnost velike depresije u bliskih srodnika u obiteljskoj anamnezi ranih distimija.
Vidi se da su i genetski i okolišni čimbenici učinkoviti u nastanku distimije. Kao što smo već spomenuli, prisutnost teške depresije kod drugih članova obitelji, korištenje supstanci od strane roditelja, prisutnost poremećaja osobnosti kod pojedinca i traume koje je pojedinac doživio učinkoviti su čimbenici u nastanku distimije. Iako ne postoji razlika između spolova distimije u djece, poznato je da je incidencija kod odraslih gotovo 3 puta veća kod žena nego kod muškaraca.
Blagi i kronični simptomi distimije navode pojedinca na pomisao da su to njegove vlastite osobine osobnosti i odgađa traženje liječenja od stručnjaka.
Kada se ne otkrije da osoba ima distimiju i da se ne liječi, bolest se može somatizirati. Drugim riječima, sada se fizički može manifestirati u obliku boli, iscrpljenosti ili bilo koje unutarnje bolesti. Općenito, prisutnost distimije otkriva se kao rezultat istraživanja kada se osoba obrati liječniku s takvim pritužbama. Ili kada se osoba obrati specijalistu za neki drugi psihički poremećaj, sazna da zapravo ima distimiju. Činjenica da je distimiju teško otkriti i da iznutra uništava kvalitetu života osobe, učinila ju je jednim od najopasnijih poremećaja.
Liječenje distimije ne smije biti jednosmjerno liječenje. Samo terapijska podrška ili samo uporaba lijekova nije dovoljna, a može uzrokovati nepotrebno produljeno razdoblje oporavka ili ponovnu pojavu distimije u budućnosti. Najidealniji način liječenja je uzimanje odgovarajućih lijekova pod kontrolom psihijatra i terapijska podrška koju pruža specijalist. Za proces oporavka važna je upornost i strpljivost osobe s distimijskim poremećajem u terapiji te pravilna primjena lijekova u odgovarajućim dozama.
Tijekom procesa liječenja dobivaju se detaljne informacije o osobi i njezinoj obitelji te se proučavaju različiti psihološki procesi poput jačanja mehanizama suočavanja osobe s problemima, vraćanja vlastite vrijednosti, otklanjanja opsesivnih briga i uzroka problema u međuljudskim odnosima.
Cilj nam je da kao rezultat tretmana osoba može prevladati svoje depresivno raspoloženje, uživati u životu i suočiti se s dobrim i lošim aspektima života, nositi se s problemima u svojim društvenim odnosima, uspostaviti kvalitetne odnose s ljudima i lakše se fokusirati na stvari koje treba učiniti i postaviti ciljeve za svoj život.
