Prije dolaska u Tursku, 10 muškaraca je prošlo 3-satnu obuku, odabrano od 600 ljudi koji su se prijavili na novinski oglas u Koreji, "Tri dana besplatnog odmora u Turskoj, plus mogućnost upoznavanja 10 turskih djevojaka". Muškarci su dobili mnoga upozorenja, od pravila prehrane do toga kako treba sjediti i stajati. Najvažnija od njih bila je ona o djevojkama: "Pazite, djevojke su djevice."
Korejski dječaci i turske djevojke tri dana su obilazili svaki centimetar Istanbula. Vojni muzej Harbiye, Djevojačka kula, palača Dolmabahçe, Rumeli Kavağı, Grand Bazaar bili su samo neka od mjesta za razgledavanje...
Djevojke sudionice, osim nas, koje smo nagovorili preko poznanika, rekle su da su na putovanju sudjelovale iz razloga poput znatiželje, besplatnog putovanja u Istanbul, usavršavanja engleskog i druženja. “Došla sam pronaći muža”, stalno je ponavljala jedna od njih. Sjetili smo se da je ova djevojka, čije nam je lice poznato, bila računovođa u Yunovoj turističkoj tvrtki, a saznali smo da je u grupu uključena kada nije bilo dovoljno djevojaka.
Općenito, većina djevojaka koje su došle sa svojim prijateljicama bile su nezaposlene ili studentice. Najmlađe su bile dvije djevojke koje su osvojile sveučilište Marmara. Duljina programa im je smetala. Obojica su se žalili: "Ne mogu ostati na večeri. Kuća mi je predaleko. Ako zakasnim, obitelj će me prekinuti"...
Korejci, svi koji žive u Seulu i imaju dobre pozicije u velikim tvrtkama, imali su između 28 i 31 godine. Engleski im je bio izuzetno loš. Neki su došli zbog “besplatnog odmora”, neki zbog “nalaženja djevojke”. Nastojeći biti iznimno topli u fotografiji i snimanju kamerom, napori Korejaca da se istovremeno drže za ruke bili su izvanredni. Muškarci, koji su se u svakoj prilici trudili približiti i dodirnuti, često su govorili stišćući djevojke za ruke.
Na putu za Beyoğlu na ručak, Lee, jedini Korejanac koji govori engleski u grupi, počeo je bacati prve bisere. U obrazovanju u Koreji učili su ih jednostavnim turskim riječima, pravilima o hrani i načinu pristupa turskim djevojkama. Lee je rekao: "Rekli su mi da se formalno odjenem u Istanbulu. Također su postavili pravila poput 'ne uzimaj nečiji kruh za stol, ne jedi s tuđeg tanjura'."
Najupečatljivije obrazovanje bilo je o djevičanstvu. Prvo je upitao važnost nevinosti za turske djevojke i dodao: "Djevičanstvo djevojaka je vrlo važno u Turskoj. Rekli su da budite vrlo, vrlo oprezni u svom ponašanju."
Svaki je Korejac rekao da mu je zapravo cilj bio besplatan odmor, ali da bi, ako upozna djevojku koju želi, mogao razmisliti o braku.
Chang, koji se brzo naviknuo na Pınara i počeo obasipati komplimentima, uhvatio ga je za ruku nakon naredbe provodadžije Kimija "Drži se za ruke" na ulazu u Hospicij. Neko vrijeme nije želio pustiti ruku. Izražavajući svoju zahvalnost za Şükrana, Lee je rekao: "Možeš me poljubiti u obraz ako želiš." Kad nije dobio odgovore koje je očekivao, okušao je sreću s drugom djevojkom.
Organizator događaja, Lee Woong - Jin, vlasnik tvrtke Sunoo Matrimonial u Koreji i Dae Woo Yun, vlasnik Yun Tourisma u Turskoj, rekli su da im nije cilj sklapanje partnera, već da su potrošili 40 tisuća dolara kako bi razvili prijateljstvo između dvije zemlje. Što se tiče ponašanja muškaraca, rekli su: "Možda su postojale kulturološke razlike između korejskih dječaka i turskih djevojaka. Na primjer, sasvim je prirodno da se dječak i djevojčica drže za ruke u našoj zemlji. Ali nije normalno da djevojka da puši pred nama." Jin i Yun su primijetili da je normalno da intimnost vodi do braka.
