Rak mokraćnog mjehura jedna je od najčešćih vrsta raka kod muškaraca nakon raka prostate. Bolna i krvava mokraća prvi je znak bolesti kod karcinoma, koji je velikim dijelom uzrokovan konzumacijom cigareta. Što treba znati o karcinomu mokraćnog mjehura, gdje je rana dijagnoza od velike važnosti, pročelnik Odjela za urologiju prof. dr. Razgovarali smo sa Sinanom Ekicijem.
Krv u mokraći i peckanje prvi su znak bolesti!
Jedan od najčešćih nalaza kod raka mokraćnog mjehura je bezbolno krvarenje u mokraći. Krvarenje u mokraći prvi je simptom u otprilike 85% bolesnika. Krvarenje je gotovo uvijek povremeno ili povremeno. Čak i ako pacijent nema vidljivo krvarenje, mikroskopsko krvarenje može se otkriti u analizi urina.
Tegobe koje se sastoje od učestalog mokrenja, nužde i peckanja tijekom mokrenja drugi su najčešći oblik primjene. Ostali znakovi i simptomi raka mokraćnog mjehura uključuju bol u križima zbog opstrukcije u mokraćnom sustavu koji povezuje bubreg s mjehurom, oticanje nogu i masu u trbuhu. Vrlo rijetko bolesnici mogu imati gubitak težine, bolove u trbuhu ili kostima, koji su simptomi uznapredovale bolesti u vrijeme prijema.
Rizik od raka raste s godinama
Iako se rak mokraćnog mjehura može vidjeti u bilo kojoj dobi, uključujući i djetinjstvo, obično se radi o bolesti srednje i starije dobi. Prosječna dob pri postavljanju dijagnoze raka mokraćnog mjehura je 69 godina za muškarce i 71 za žene. Stopa raka mokraćnog mjehura izravno raste s dobi.
Iako je genetski čimbenik učinkovit, okolišni čimbenik utječe više
Postoji mnogo čimbenika rizika da osoba dobije rak mokraćnog mjehura. U ovom trenutku genetska predispozicija može igrati važnu ulogu. Oni s obiteljskom poviješću raka mokraćnog mjehura su u većem riziku. Okolišni čimbenici rizika za koje se smatra da imaju ulogu u razvoju i napredovanju raka mokraćnog mjehura;
• Dugotrajno pušenje
• Izloženost profesionalnim (industrijskim) kemikalijama (boje, tekstil, aluminij, koža, naftna industrija)
• Kronične parazitske, bakterijske, gljivične i virusne infekcije
• Kamenje ili strana tijela u mjehuru
• Metode liječenja kao što su kemoterapija, radioterapija
Pušenje povećava napredovanje bolesti i rizik od recidiva
Pušenje je najvažniji poznati čimbenik rizika iz okoliša za rak mokraćnog mjehura. Incidencija raka mokraćnog mjehura je 4 puta veća kod pušača nego kod nepušača. Rizik je proporcionalan broju popušenih cigareta, količini popušenog vremena i količini udahnutog dima. Neprestanak pušenja nakon dijagnoze raka mokraćnog mjehura pogoršava klinički tijek i ishod nemišićnog karcinoma mokraćnog mjehura u početnoj fazi. Nastavak pušenja također povećava rizik od ponovne pojave bolesti.
Kako se broj popušenih cigareta povećava, agresivnost raka mokraćnog mjehura, koja će se pojaviti, može povećati njegov prijenos u mišićno tkivo, ponovno pojavljivanje i napredovanje. Konzumacija cigareta također smanjuje učinke kemoterapije i BCG imunoterapije dane u mokraćni mjehur, koje se koriste u liječenju raka mokraćnog mjehura. Zaključno, prestanak pušenja kada se dijagnosticira rak mokraćnog mjehura ima važnu ulogu u borbi protiv bolesti.
Dijagnoza bolesti utvrđuje se dijagnostičkim metodama
Nakon otkrivanja krvarenja u mokraći kao rezultat analize urina, radiološkim metodama kao što su ultrazvuk, kompjuterska tomografija, magnetska rezonancija dobivaju se dijagnostički nalazi.
Citologija urina, koja ispituje stanice u mokraći, može dati podatke o stupnju bolesti, ali to nije uvijek dovoljno za konačnu dijagnozu.
Kirurška intervencija je neophodna za dijagnozu i liječenje!
Ako se sumnja na rak mokraćnog mjehura, u ovoj fazi treba napraviti cistoskopiju. Cistoskopija je proces pregleda urinarnog trakta i mokraćnog mjehura ulaskom u mokraćnu cijev osvijetljenim instrumentom nalik teleskopu pod anestezijom.
Kada se cistoskopijom vidi rak ili formacija sumnjiva na rak, uzima se zatvorenom metodom koja se zove transuretralna resekcija (TUR), koja je prikladna za biopsiju i ima svojstva rezanja. Uklonjena tkiva šalju se na patološki pregled. Na taj se način postavlja i dijagnoza i liječenje. Kao rezultat procjene patologa utvrđuje se konačna dijagnoza raka i njegove karakteristike. Stadij i stupanj raka daje informacije o tome koliko brzo bolest može napredovati.
Liječenje se određuje prema stadiju bolesti.
Ako karcinom nije prešao u mišić, razvrstava se na nizak, srednji i visoki rizik te se prema tome utvrđuje plan liječenja. Dodatno liječenje provodi se u obliku kemoterapije ili biološke imunoterapije u mokraćni mjehur. Cilj liječenja ovih bolesnika je zaustaviti recidiv i napredovanje bolesti. Kako bi se utvrdila učinkovitost liječenja, potrebno je ponovno pregledati cistoskopijom nakon 3 mjeseca.
