Deklaracija o pravima žena objavljena je 1791. godine
Dana 5. prosinca 1934. godine, pod vodstvom Velikog vođe Mustafe Kemala Atatürka, Turkinje su dobile pravo glasa i biranja. 5. prosinca, koji se od tada slavi kao Međunarodni dan prava žena, temelji se na Deklaraciji o pravima žene i građanki Olympe de Gouges iz 1791. godine. Dana 5. prosinca 1934. godine, kada su žene u Turskoj dobile pravo birati i biti birane, u svijetu je to pravo imalo 28 zemalja, a 17 zemalja u kojima je to pravo ostvareno. Italija 1945., Francuska 1944., Belgija 1960., Švicarska dale su ženama pravo glasa i biranja 1971. godine.
Članci deklaracije o pravima žena:
Članak I: Žene se rađaju slobodne i jednake su u pravima s muškarcima.
Članak II: Cilj svake političke udruge je zaštita prirodnih i trajnih prava muškaraca i žena. Ta prava su; slobodu, vlasništvo, sigurnost, a posebno da se odupre ugnjetavanju.
Članak III: Temelj svake državne vlasti temelji se na jedinstvu muškaraca i žena i njihovoj prisutnosti u naciji. (a€¦)
Članak IV: Sloboda i pravda sastoje se u vraćanju svega što pripada drugome. Dakle, ne postoji granica za ostvarivanje prava na suprotstavljanje trajnom ugnjetavanju muškaraca. Granice treba urediti u okviru prirode i razuma.
Članak V: Zakoni prirode i uma zabranjuju svako ponašanje koje može biti štetno za društvo. Sve što je dopušteno ovim zakonima, a što nije zabranjeno božanskim zakonima, ne može se spriječiti.
Članak VI: Zakon treba biti izraz opće volje. Svi građani i građanke moraju pridonijeti stvaranju zakona, osobno ili putem zastupnika. Svi građani i građanke jednaki su pred zakonom; trebaju biti jednako primljeni u sve činove, položaje i službe.
Članak VII: Nijedna žena ne smije biti isključena iz ovih zakona. U određenim slučajevima žena će biti optužena, uhićena i zatvorena pred zakonom. Žene, kao i muškarci, podliježu ovim zakonima, koji su konačni.
Članak VIII: Zakon bi trebao nametati samo apsolutne, jasne i nužne kazne.
Članak IX: Sankcije zakona primjenjuju se na svaku ženu koja je proglašena krivom.
Članak X: Nitko ne može biti procesuiran zbog svoje osude, čak i ako je to opća politika. Žena ima pravo otići na vješala, kao i pravo na govorničku govornicu.
Članak XI: Slobodno izražavanje ideja i misli jedan je od najvrjednijih članaka ženskih prava, jer ta sloboda jamči očinske veze očeva s njihovom djecom. Tako svaka građanka može reći "ja sam majka našeg djeteta" bez barbarskih predrasuda koje je tjeraju da prikriva istinu.
Članak XII: Osiguravanje prava žena i građanki pokazuje veću korist. Ovo jamstvo ne bi trebalo biti privilegija onih kojima su ta prava dodijeljena, već bi trebalo služiti interesima svih.
Članak XIII: Doprinos muškaraca i žena državnim i administrativnim troškovima je jednak. Žene doprinose svim obvezama i napornom radu, pa sudjeluju i u dužnostima, radu, potražnji, časti i zanatu.
Članak XIV: Građanke i građani imaju pravo sami ili preko svojih zastupnika odlučiti jesu li porezi obvezni. Građanke to prihvaćaju ako mogu ravnopravno sudjelovati u prikupljanju, korištenju i trajanju poreza, ne samo na svojim imanjima nego iu službenim institucijama.
Članak XV: Žene koje su jedno s muškarcima u plaćanju poreza imaju pravo dobiti informacije o financijskim poslovima od službenog državnog službenika.
Članak XVI: Društvo u kojem prava nisu zajamčena i podjela vlasti nije određena nema ustav. Ako većina pojedinaca koji čine naciju nije doprinijela formuliranju zakona, onda taj zakon ne postoji i ništavan je.
Članak XVII: Vlasništvo zajedno ili zasebno je pravo oba spola.Nitko ne može biti lišen stvarnog nasljednog dijela naroda.
