Gotovo svi u svakodnevnom životu doživljavamo ljutnju koja nas tjera da kažemo: 'Čupao sam kosu ili ću sad čupati kosu'. Zapravo, izraz koji se uglavnom koristi u ljutnji i ljutnji je 'čupanje kose'. Pa, jeste li znali da ove riječi, koje često izgovorimo usputno, zapravo opisuju vrlo nepoznat mentalni poremećaj, a zove se trihotilomanija?
Sigurni smo da će većina vas prvi put čuti naziv 'Trichotillomania'. Ponavljano čupanje vlastite kose, što rezultira osjetnim gubitkom kose, naziva se 'trihotilomanija'. To je starogrčka riječ koja znači 'čupam kosu'. Otvorimo li još malo; Thrix=Kosa, Tillein=Privlačnost i Mania=Ludilo. Ovu bolest, čija povijest seže u 1889., opisao je francuski dermatolog Hallopeau; Opisana je pri pregledu pacijenta koji je čupao kosu u čuperke i ocijenjen je kao vrsta alopecije (gubitak kose u predjelu kose).
Uvršten je u skupinu 'opsesivnih i kompulzivnih poremećaja'. Iako postoje brojni uzroci, početak bolesti uglavnom se pripisuje stresu. Poremećaji u odnosu majka-dijete, strah od ostanka sami, te nedavni gubici također igraju ulogu. Psihijatar međunarodne bolnice Acıbadem dr. Özlem Yıldız kaže: “Unatoč ekstremnim perfekcionističkim i kritičnim majkama, očevi koji su pasivni i ne pokazuju svoje emocije čest su nalaz u obiteljima ovih pacijenata.”
Očupanu dlaku možete progutati
Kod bolesti, koja se viđa u 2-4% populacije, osobito u dobi od 2-6 godina i ranoj adolescenciji, a javlja se u dobi od 17 godina u odrasloj dobi, najviše se čupa dlaka, iako se sva područja kose mogu izvlačiti, iako rjeđe nego na glavi. Navodeći da se čupanje dlaka može susresti i iz obrva, prepona, pazuha, grudi i ruku, dr. Yıldız kaže da se kod oko 30% pacijenata s trihotilomanijom može javiti trikofagija, odnosno nošenje dlake na usta, žvakanje ili čak gutanje. Ponekad se kuglice koje se lijepe za želudac i crijevnu stijenku stvrdnu i pretvore u kamenje te uzrokuju bolove u trbuhu, mučninu, povraćanje, loš zadah, gubitak apetita, zatvor-proljev, plinove u želucu pa čak i krvarenje.
Neki to rade svjesno, neki nesvjesno.
Navodeći da je glavno obilježje bolesti stalno čupanje i čupanje kose, što može rezultirati gubitkom kose, dr. Yıldız kaže da se to vidi u dvije vrste kao 'fokusirani proboj' i 'automatski proboj'. Usmjereno čupanje znači namjerno i namjerno čupanje. To se radi kako bi se smanjili ovi negativni osjećaji u slučajevima ljutnje, povrijeđenosti i osjećaja bezvrijednosti. Ovi ljudi općenito imaju tjeskobniju strukturu osobnosti.
Automatsko razbijanje je više navika i osoba nije ni svjesna toga. Navodeći da se ova vrsta izbijanja javlja uglavnom u tihim okruženjima, kada ste sami, pišete, za računalom, gledate televiziju, čitate knjigu, razgovarate telefonom ili zaspite, dr. Yıldız kaže da ti ljudi često imaju simptome depresije. Iako većina ljudi samo čupa kosu, obrve i trepavice, moguće je naići na ljude koji to rade u zajednici.
Ne osjećaju bol
Iako postoji olakšanje i oslobađanje od napetosti čupanjem dlaka ili drugih dlačica na tijelu, to se možda neće primijetiti kod svih pacijenata. Većina pacijenata navodi da ne osjećaju bol ili bol. Ponekad se može osjetiti svrbež. Navodeći da se ne razumije da se radi o problemu koji treba liječiti, jer se nalazi uglavnom javljaju kada je sam, dr. Yıldız kaže da su ova ponašanja popraćena ponašanjima kao što su grizenje noktiju, sisanje palca ili ljuljanje. Povlačenjem kose, trepavica ili obrva dolazi do toga da se te dlačice nakon nekog vremena ne vraćaju. Odgovaranje na pitanje 'zašto' je naporno i stresno, jer će bez kose, trepavica ili obrva uzrokovati dodatne probleme u izgledu. Kako vrijeme prolazi, rješavanje problema postaje sve teže, a budući da rješenje problema obično traže frizeri, vrijeme za prijavu na tretman je sve duže.
Skrivanje s perikama, šminkom i naočalama
Kako se ponašanje čupanja kose nastavlja, fizički izgled pacijenata se mijenja i pacijenti to pokušavaju prikriti šminkom, naočalama i perikama. Navodeći da se nakon napada čupanja za kosu mogu iskusiti osjećaji ljutnje, tuge i krivnje, osoba se negativno ocjenjuje, razočarana je jer ne može kontrolirati takvo ponašanje, a smanjuje joj se i samopouzdanje. Yıldız je rekao: „Prihvatljivost ovih ljudi u društvu je niža i to dovodi do usamljenosti osobe. Društvena izolacija je više. S vremenom dolazi do smanjenja susreta s prijateljima, smanjenja i poteškoća u uspostavljanju bliskosti, pogoršanja obiteljskih odnosa, izbjegavanja posla, smanjenja razmišljanja o karijeri i izbjegavanja privatnih aktivnosti u slobodno vrijeme.
Povećanje pušenja i prejedanje mogu biti metode koje se koriste za rješavanje ovih problema. Depresivni simptomi mogu biti popraćeni, a začarani krug ponašanja čupanja za kosu nastaje zbog stalnog osjećaja usamljenosti i nevolje.
Navodeći da što se bolest kasnije javlja, to su simptomi intenzivniji, otpornost na liječenje i broj popratnih problema, dr. Yıldız kaže da ako se otkrije i liječi u ranoj dobi, stopa oporavka je veća.
Model 'bihevioralnih metoda' u liječenju
Bolest čupanja kose je do danas vrlo malo istraženo pitanje. Kada se lijekovi i psihoterapija primjenjuju zajedno, stopa uspjeha se povećava. Navodeći da bi liječenje trebali zajednički provoditi psihijatar i dermatolog, dr. Yıldız kaže: "Prepoznavanje i uklanjanje temeljnog uzroka i popratnih stanja u liječenju je prva stvar koju treba učiniti." Navodeći da je metodi liječenja, koja se naziva bihevioralne metode, potrebno mnogo vremena da bude učinkovita, dr. Yıldız navodi ove metode na sljedeći način:
• Kognitivno-bihevioralna terapija: Ovaj pristup ima za cilj identificirati nečija pogrešna i iskrivljena uvjerenja o sebi i njenom ponašanju čupanja za kosu te ih zamijeniti prikladnijim i konstruktivnijim uvjerenjima. Utvrđeno je da kognitivno-bihevioralna terapija osigurava poboljšanje kod 70% ovih pacijenata.
• Preokrenuti naviku: U ovom pristupu podizanje svijesti u osobi je u prvom planu. Ova svijest uključuje prepoznavanje onoga što osobu tjera da čupa kosu, a zatim to zamijeni drugim ponašanjem. U ovom pristupu od osobe se očekuje da se stalno promatra, drži rasporeda i nagrađuje se. Zamjena navike prikladnijom navikom jedan je od najučinkovitijih pristupa u liječenju bolesti.
• Kontrola podražaja: U ovom pristupu cilj je spriječiti osobu da izvrši čin čupanja kose. Planiraju se prepreke, kao što je stavljanje rukavica kako bi se spriječilo da osoba dopre do svoje kose, poticanje da nosi šešir da pokrije kosu i traženje od njega da nosi zveckave narukvice na ruci.
• Opuštanje: dodavanje metoda opuštanja u tretman nije učinkovita metoda samo po sebi, ali povećava učinkovitost ovih metoda kada se koriste zajedno s drugim metodama.
