Osim toga, tvrdi se da i pristup obitelji djetetu uzrokuje bolest. U nastanku ove bolesti ulogu može imati okruženje poput pretjerane zaštite i brige o djetetu od strane roditelja, a naprotiv, faktor može biti i zanemarivanje brige o djetetu i nepokazivanje pažnje. Prema nedavnom istraživanju, treba imati na umu da u 30% bolesnika bolest počinje stresnim događajem i može se pogoršati stresnim događajima.
Ima ljudi koje se u narodu često naziva zabludjelima ili zabludjelima. Suprotno uvriježenom mišljenju, većina njih nisu samo osobe s anksioznošću, već imaju i psihološki poremećaj poznat kao generalizirani anksiozni poremećaj (GAD). Da bi se postavila dijagnoza GAD-a, osoba mora imati pretjeranu anksioznost, zabrinutost, „strahove“ ili nemirna očekivanja u vezi s događajima ili situacijama koje se mogu događati gotovo svaki dan tijekom najmanje 6 mjeseci. Osobi je teško kontrolirati svoju napetost i tjeskobu. Ovo anksiozno stanje treba biti popraćeno najmanje 3 od simptoma nemira, lakog umora, poteškoće s koncentracijom, osjećaja napetosti u skeletnoj muskulaturi i poremećaja spavanja, kako bi se mogla postaviti dijagnoza.
Da bi se moglo govoriti o bolesti, ovo stanje tjeskobe mora biti pretjerano, moraju biti prisutni popratni simptomi, a to stanje mora imati značajan utjecaj na život osobe. Ova bolest je 2 puta češća kod žena nego muškaraca. Iako je poznato da najčešće počinje u djetinjstvu i adolescenciji, postoji mogućnost da se javi i nakon 20. godine života. Poznato je da se pogoršava u stresnim situacijama i pokazuje kronični, fluktuirajući tijek.
Osobe s GAD-om su nemirne, često nestrpljive, uzbuđene i plašljive. Vidi se da ih brinu i stvari koje se mnogima ne čine važnima ili ne mogu prestati razmišljati o negativnim posljedicama tih problema. Intenzitet, trajanje i količina tjeskobe i tuge koju osoba osjeća mnogo je veći od učinka ove loše situacije u usporedbi s mogućnošću da je događaj straha istinit ili učinci koji se mogu pojaviti. U svakom slučaju, osjećaju se stalno na rubu i spremni su zaplakati, misleći da bi im se mogao dogoditi najgori mogući događaj. Zato ti ljudi stalno govore: „Ma, previše si zabludio. Dosta je bilo, prestanite se malo brinuti, pretjerujete”. Unatoč svim vrstama reakcija, njihova tjeskoba se nastavlja, pa čak i problemi zbog kojih brinu mogu se s vremenom promijeniti, jedno može završiti, a drugo početi.
Primjeri somatskih tegoba koje se često viđaju kod ovih osoba su tremor, trzaji, osjećaj drhtanja i bol u mišićima zbog napetosti mišića. Osim toga, hladne, vlažne ruke, znojenje, gastrointestinalne tegobe, respiratorne tegobe, tegobe mokraćnog sustava i spolnog sustava, kardiovaskularne tegobe, razdražljivost glasa (laka razdražljivost), zamagljen vid, utrnulost ruku i stopala, zujanje u ušima. su somatske tegobe.
Iako se GAD može manifestirati kao samostalna bolest, često se nalazi uz druge bolesti kao što su panični poremećaj, socijalna fobija, opsesivno kompulzivni poremećaj, hipohondrija, anoreksija nervoza. Može biti teško razlikovati od normalne tjeskobe koja se doživljava suočeni s svakodnevnim događajima.
Dok se normalna anksioznost može držati pod kontrolom i odgoditi, u GAD-u se osoba žali da ne može kontrolirati svoje brige i da joj je funkcionalnost narušena. U slučaju bolesti, može se odvojiti od normalne anksioznosti po višestrukim pojavama događaja i područja zabrinutosti.
Osobe sramežljive, ovisne strukture osobnosti i niskog samopouzdanja sklonije su ovoj bolesti. Istraživanja su pokazala da većina ljudi s dijagnozom GAD-a radije ostaju u pozadini u svojim društvenim odnosima, izrazito su krhki, sramežljivi, vrlo osjetljivi na kritiku i brzo odustaju. Smatra se i da je nasljedna, na temelju nalaza da je incidencija bolesti kod srodnika u prvom koljenu 5 puta veća nego kod normalnih srodnika. Osim toga, neke studije također tvrde da je pristup obitelji prema djetetu učinkovit. Prema tim izvorima, okruženje u kojem roditelji pretjerano štite dijete može igrati ulogu, a naprotiv, zanemarivanje djetetove brige i nedostatak pažnje također može biti faktor. Prema nedavnom istraživanju, utvrđeno je da je 30% pacijenata započelo bolest stresnim događajem. Također treba imati na umu da se bolest može pogoršati stresnim događajima.
GAD treba razlikovati od privremene strepnje, postaviti njegovu dijagnozu i odmah započeti s procesom liječenja.
Jer:
a) Rizik od samoubojstva kod ovih pacijenata je uvijek značajan. To može biti povezano s razvojem depresije, kao i s obiteljskim problemima koji se mogu pojaviti te s osjećajem nemoći i bespomoćnosti.
b) Pacijenti s GAD-om također imaju visoku stopu korištenja alkohola i droga. Ljudi u početku koriste te tvari kako bi smanjili tjeskobu, ali onda one još gore utječu na tijek bolesti.
c) Ovisno o ovoj bolesti, mogu se javiti i druge bolesti povezane sa stresom (kao što su gastritis, iritabilno debelo crijevo, tenzijske glavobolje).
d) Nakon što osoba zbog brige ograničava ljude oko sebe, počinje imati obiteljskih i profesionalnih problema, zbog čega je osoba povučena iz društvenog okruženja, može doći do razdvajanja, razvoda i sukoba odraslih i djece.
Najučinkovitije liječenje GAD-a može se postići zajedničkom primjenom terapijskog i farmakološkog liječenja. Uz liječenje lijekovima, psihoterapiju usmjerenu na promjenu očekivanja i načina razmišljanja osobe treba primjenjivati najmanje godinu dana. U psihoterapijskom procesu želi se pacijentima pokazati način razmišljanja i strukturne poremećaje u misaonom sustavu. Osim restrukturiranja sustava razmišljanja, pokušaja rješavanja istog u stvarnim životnim uvjetima, koriste se i ocjenjivane domaće zadaće, trening disanja i tehnike opuštanja mišića.
