Gravesova bolest je stanje hipertireoze i nastaje zbog prekomjernog rada štitnjače. Jedan od najčešćih uzroka hipertireoze u našoj zemlji je Gravesova bolest. Iako se u narodu često definira kao "toksična gušavost", ovdje se misli na kliničku sliku koja nastaje zbog napornog rada štitnjače.
KOJI SU UZROCI GROBOVA?
To je autoimuna bolest. Bolest je obično uzrokovana antitijelima protiv TSH, jednog od hormona koji se izlučuju iz štitnjače. Oni povećavaju proizvodnju hormona štitnjače. Ponekad se autoimune bolesti štitnjače koje se razvijaju kroz antitijela mogu vidjeti kod više osoba iz iste obitelji. Teški stresovi, nesreće, bolesti i neki lijekovi su upleteni u razvoj Gravesove bolesti.
Autoimune bolesti mogu koegzistirati u istog bolesnika. Primjerice, mogu koegzistirati autoimune bolesti različitih tkiva u tijelu kao što su vitiligo, reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus, mijastenija gravis.
ŠTO SU ŽALBE NA GRAVESOVE BOLESTI?
Gravesova bolest se ponekad manifestira gušavošću, očnim i kožnim manifestacijama. Mogu se razviti pritužbe kao što su lupanje srca, znojenje, gubitak težine, živopisan izgled i povećanje očiju. Tijekom mršavljenja, pacijentov apetit je otvoren, unatoč jelu, gubi na težini. Javljaju se pritužbe kao što su nepodnošenje topline, drhtanje u rukama, gubitak kose, znojenje i vlažna koža, proljev, menstrualne nepravilnosti u pacijentica te smanjena spolna želja.
SIMPTOMI GRAVESOVE BOLESTI
Ako je guša bolesnika velika, može se vidjeti golim okom. Osim toga, živahan pogled u oči i vanjski rast oka, ako ga ima, može se vidjeti kao "egzoftalmus". Koža je znojna i vlažna. Tremor se može vidjeti u rukama. Razdvajanje noktiju od mesa može postati očito na noktima.
KAKO SE POSTAVLJA GRAVESOVA BOLEST?
Kod Gravesove bolesti osim pregleda mogu se raditi i krvne pretrage, ultrazvuk i scintigrafija štitnjače te test unosa joda. Općenito, vrijednosti T3, T4 su visoke, a razine TSH hormona niske. Osim toga, antitijela štitnjače (anti-TPO, anti-Tg, TSH receptor antitijela) mogu se detektirati visoko.
U Gravesovoj bolesti, krvni testovi koji pokazuju funkcioniranje jetre (SGOT-SGPT), a ponekad i enzim alkalne fosfataze mogu biti visoki. Rijetko se može vidjeti povećanje kalcija, a razina kolesterola može biti niska.
Nakon što se krvnim pretragama pokaže da štitnjača dobro radi, radi se ultrazvuk štitnjače i scintigrafija štitnjače i/ili test unosa radioaktivnog I-131 radi otkrivanja unosa joda, koji je sirovina koja se koristi dok štitnjača radi. Svrha ovih pregleda je napraviti diferencijalnu dijagnozu Gravesove bolesti s bolešću pod nazivom „tireoiditis“ koja može uzrokovati privremeni preopterećenje štitnjače. Liječenje obje bolesti se međusobno jako razlikuje.
Ultrazvuk štitnjače radi se pacijentima jer nam daje informacije pokazujući veličinu štitnjače, prisutnost čvorova i stanje opskrbe krvlju.
LIJEČENJE GROBOVA
Dostupne su tri različite metode liječenja.
Liječenje lijekovima (antitireoidnim).
Kirurško liječenje (tireoidektomija)
Terapija radiojodom (atomska terapija)
Obično se započinje liječenje lijekovima, a učinci i nuspojave se prate redovitim krvnim pretragama svakih 6-8 tjedana. Dani lijekovi namijenjeni su smanjenju proizvodnje hormona u štitnjači. Među nuspojavama terapije lijekovima su osip na koži u 6-7% slučajeva, rijetko povišeni jetreni enzimi, te agranulocitoza, koju možemo definirati kao smanjenje leukocita u manje od 1% bolesnika. Zbog toga je potrebno ranije konzultirati liječnika u slučaju upale grla, povišene temperature i osipa kod bolesnika koji su liječeni lijekovima.
Nakon jedne ili dvije godine liječenja može se vidjeti “remisija” kada se bolest privremeno ublaži. Preostali normalni testovi štitnjače tijekom jedne godine bez lijekova definiraju se kao "remisija". Čak i ako je u remisiji, bolest se uvijek može ponoviti. Kada dođe do recidiva, potrebno je razmotriti mogućnost kirurškog liječenja ili liječenja radioaktivnim jodom.
Kirurško liječenje primjenjuje se u Gravesovih bolesnica s čvorovima štitnjače i sumnjom na karcinom, u bolesnika s nuspojavama lijekova, kod vrlo velikih gušavosti i kod nekih bolesnica u 3. terminu trudnoće kada je potreban endokrinolog. Potrebno je doživotno koristiti lijek za štitnjaču grupiran kao "levotiroksin", budući da će se štitnjača nakon operacije kod pacijenata koji su podvrgnuti operaciji štitnjače razvijati sporo (hipotireoza). Nakon operacije mogu se razviti komplikacije vezane uz glasnice, privremeni ili trajni problemi s kalcijem.
Druga mogućnost liječenja je liječenje radioaktivnim jodom, koje je popularno poznato kao atomska terapija. Doza radioaktivnog joda koja se koristi kod Gravesovih pacijenata mnogo je niža od one koja se koristi u bolesnika s rakom i općenito nije potrebno biti izoliran u prostoriji. Njegov učinak se polako razvija nakon tretmana.
One s bolestima štitnjače tijekom trudnoće imaju veći rizik od pobačaja. Terapija lijekovima je prvi izbor za trudnice i one s Gravesovom bolešću. Ove pacijente treba pomno pratiti. Dozu lijekova treba koristiti što je moguće manju kako ne bi bilo problema za dijete. Liječenje radioaktivnim jodom tijekom trudnoće ne primjenjuje se zbog štete koju će uzrokovati bebi.
